Zašto djeca trebaju manje igračaka?

U današnje vrijeme često ne možemo pronaći niti izmisliti igračku za rođendanski poklon, a da je slavljenik već nema u svojoj kolekciji. S druge strane naši mališani se sve više dosađuju zatrpani igračkama od poda do stropa. Nešto tu ne štima…

Jedno zanimljivo istraživanje iznenadilo je svojim rezultatima: što više igračaka imaju, to se djeca manje igraju (pogotovo ona mlađa od 5 godina).

Igra i igračke su dvije različite stvari. Igra je prirodna potreba djeteta, ali puno igračaka nije. Hrpa igračaka odvraća pažnju, što zapravo sprječava djecu da se igraju. Manje je više. Ova izreka se može savršeno primijeniti i pri odabiru i kupnji dječjih igračaka. Igračke nisu samo sredstva za igru, već kockice kojima gradimo budućnost djeteta: one uče djecu o svijetu i njima samima, uče ih vrijednostima i šalju im određene poruke. Stoga je bitno odabrati prave igračke u ograničenom broju.

I mi već dugo vremena ratujemo s igračkama s kojima se zapravo i ne igramo, ali ipak nismo još bile toliko hrabre da se rješimo baš svi igračaka. Pa kako se onda rješiti igračaka?

Za početak smo zajednički donijele dvije bitne odluke:

  1. stalno ćemo sortirati i spremati/odnijeti kod bake i djeda/pokloniti igračke koje ne koristimo
  2. nećemo kupovati hrpu igračaka, već ćemo promisliti prije kupnje i kupiti samo igračku s kojom ćemo se uistinu igrati

Kad smo napravile čistku igračaka i ostavile samo one igračke kojima se igramo, iznenadila sam se što nam je ostalo. U svojoj kolekciji igračaka koje volimo i kojih se ne želimo odreći ostale su igračke koje nisu hitovi marketinških reklama za djecu: društvene igre i puzzle,  dječje knjigice, velika kutija s bojicama, škaricama, bojankama, šarenim papirima za rezuckanje, lopta, ljuljačka i bicikl. A koje sve igračke su bile višak? Previše njih: od Barbie do kućice za lutke, od kuhinje do seta za uljepšavanje,…dalje neću nabrajati kako se ne bih morala prisjećati i cijena istih. Ali najbitnije je od svega je da nam je čistka igračaka donijela puno dobrih stvari: kvalitetnije provedeno zajedničko vrijeme uz crtanje i društvene igre, svakodnevno bicikliranje te povezivanje s prirodom (neke od omiljenih igara vani su nam gradnja kućice za puževe i vraćanje glista s ceste u travu), igre s malim prijateljima na igralištu,…

Zašto djeca trebaju manje igračaka?

1. Djeca uče biti inovativnija i kreativnija. Barbie veterinarka može biti samo to: Barbie veterinarka, dok obična kartonska kutija može biti što god dijete poželi. Ako je na raspolaganju manje igračaka koje zabavljaju dijete, dijete će uključiti svoju maštu i izmisliti igre i napraviti si igračke. Iznenađujuće je što sve djeca mogu pretvoriti u igračke!

2. Djeca vježbaju fokusiranost. Kad su okružena hrpom igračaka, djeca ne mogu posvetiti pažnju pojedinoj igrački na dulje vrijeme. Dijete neće cijeniti niti istražiti u potpunosti pojedinu igračku, dok oko njega leži hrpa neistraženih mogućnosti.

3. Djeca bolje usvajaju socijalne vještine. Djeca s manje igračke bolje razvijaju međuljudske odnose s drugom djecom i odraslima. Oni uče dijeliti igračke i postići kompromis, što im omogućuje i lakše sklapanje prijateljstva.

4. Djeca uče brinuti o stvarima. Kad imaju previše igračaka, manje brinu o njima. Teško će shvatiti vrijednost igračke niti će ih zabrinuti, ako je potrgaju, sve dok je uvijek pri ruci nova zamjena. A briga o igračkama odlična je poduka iz odgovornosti.

5. Djeca razvijaju ljubav prema umjetnosti. Uz manje igračaka, djeca će se više posvetiti čitanju, crtanju, pjevanju, plesu,..

6. Djeca vježbaju upornost i snalažljivost. U obrazovanju nije bitno dati odgovor za neki problem, već alate za rješavanje istog. Isti princip možemo primijeniti i na igru. Djeca s puno igračaka brže odustaju od rješavanja problema. Ako ne mogu “skužiti” neku igračku, brzo će ju zamijeniti jednostavnijom. Ali ako zadrže pažnju na rješavanju problema igračke koja im zadaje glavobolje, vježbat će upornost, snalažljivost, strpljenje i odlučnost.

8. Djeca uče biti manje sebična. Djeca koja uvijek dobiju što žele, kasnije u životu vjeruju da mogu i imati štogod požele bez puno truda. A to baš i nije način razmišljanja sretnih ljudi…

9. Djeca se povezuju s prirodom. Djeca s manje igračaka više će se igrati vani te je veća vjerojatnost da će se povezati s prirodom. Neka beru cvijeće, upoznaju životinjice, penju se na drveće…priroda to može podnijeti.

9. Djeca postaju aktivnija. Uz manje igračaka, djeca će biti sklonija skakanju, trčanju, puzanju i treniranju sportova.

10. Djeca uče pronaći zadovoljstvo i izvan trgovine igračaka.  Iako ponekad na trenutak možemo pomisliti da je sreća kamion krcat igračakama koji iz trgovine igračaka upravo putuje na našu adresu, pravu sreću zapravo nije moguće kupiti.  Umjesto toga, djeca trebaju život ispunjen pravim vrijednostima i ohrabrenje da pronađu unutarnju sreću i ostvarenje sebe kao osobe.