Trebamo li se ispričati djetetu?

Jeste li i Vi odrasli u uvjerenju da se roditelji ne trebaju ispričati svojoj djeci? Generacije djece su odrastale uz roditelje koji su uvijek u pravu, bez obzira jesu li bili, ili pak nisu.

Postoje situacije u kojoj se roditeljska riječ ne bi trebala propitkivati i gdje djeci treba dati do znanja da ju moraju poštivati. Takve situacije se prvenstveno odnose na sigurnost same djece.
Dio roditelja se plaši priznati djeci da je u krivu, iz jednostavnog razloga što se navodi pretpostavkom da će dijete početi gubiti povjerenje u roditelja i prigrliti osjećaj nesigurnosti u velikom i zastrašujućem svijetu.
Drugi dio roditelja ne želi izgubiti autoritet nad djetetom i dovesti u pitanju manjak discipline prilikom budućeg odgoja.
Sve navedene razloge možemo i sami razumjeti, no to ujedno i ne znači da su ispravni.
Djeca će bez obzira na svoju dob imati u roditelje više povjerenja ako su roditelji iskreni prema njima. Njihovo samopouzdanje će rasti i razvijati se prihvaćajući činjenice da i mama i tata ponekad čine pogreške. Kroz navedene situacije, djeca će vidjeti da smo emocionalno dovoljno zreli priznati svoje pogreške, ispričati se za njih i zatražiti oproštenje. Ovakve situacije su vrlo bitne prilikom odgoja djece, jer svojim ponašanjem učimo djecu kako da se ponašaju u međuljudskim odnosima.
Nemojte se ustručavati ispričati svom djetetu i ne brinite se da će Vas djeca manje slušati ili imati manje povjerenja u vas.