Kroz igru djeca se uče različitim vještinama

igranje_djece_pixabay

Igra, osim što je zabavna, donosi i praktičnu korist. Vještine koje dijete usvaja igrom su fizičke, kreativne i socijalne, a mogu biti i obrazovne. Lako je povezati ideju igre s modernim igračkama i opremom s kojima nas proizvođači igračaka tako vješto mame, no postavlja se pitanje ostavljaju li sve te igračke mjesta dječjoj mašti? U cijelo priči najbitniji je, zapravo način na koji djeca koriste te igračke i način na koji se roditelji uključuju u djetetov svijet igre. Naravno, postoje i mnogi drugi utjecaji kao što je djetetovo kulturno okruženje i njegovo životno iskustvo, mašta itd. Ono što dijete govori i čini u igri, odražava njegova iskustva. Primjerice, dijete će izmisliti igru koja se temelji na omiljenoj seriji ili liku iz crtanog filma ili igru koja se temelji na poslu kojim se bave roditelji.

Pokretne igre

Kroz igre, u zatvorenom prostoru ili na otvorenome, koje uključuju tjelesnu aktivnost, djeca vježbaju i unapređuju motoričke vještine (pokreću cijelo tijelo) i razvijaju motoriku (koordinaciju pokreta ruku i prstiju). Istodobno poboljšavaju ravnotežu, brzinu, izdržljivost i koordinaciju očiju i ruku.  Tamo gdje igre zahtijevaju suradnju s drugima, kao što je nogomet, druga se vještina ubacuje “besplatno.” Strpljenje i čekanje da dođeš na red, dodaci su koji proizlaze iz takve igre. Na primjer, hrvanje je vrsta igre koja omogućava oslobađanje energije, ali se iz njega može nešto i naučiti,  kao npr. gdje su granice (ne pokušavaš ozlijediti drugoga) te da je primjeren fizički dodir među ljudima prihvatljiv.

Igre konstruiranja

Ova igra uključuje “materijale” kao što su ciglice, kockice, slagalice, puzzle i pločice za umetanje, gdje se dijelovi moraju staviti na pravo mjesto da bi se dobila cjelina. Aktivnosti vezane uz konstruiranje uključuju i razvijaju  vještine fine motorike koje su važne za pisanje. Nespretna djeca, s lošom koordinacijom pokreta, teško će se nositi sa zadacima poput građenja tornja od kockica. Druga skupina vještina koje se razvijaju pripadaju vizualnom području. Djeca ovladavajuvizualno-prostornim vještinama potrebnim za pisanje i za matematiku, postaju svjesna odnosa među objektima u dvodimenzionalnom prostoru (kada npr. slažu puzzle) i u trodimenzionalnom (kad grade toranj od kockica). Igrajući se konstrukcijskim igračkama, djeca uče i riječi kojima opisuju ono što rade.

Stvaralačke igre

Stvaralaštvo je inventivna strana igre i odušak za izražavanje dječjih misli i osjećaja, te za razvoj mišljenja i logičkog zaključivanja. Stvaralačka igra važna je i za emocionalni i intelektualni razvoj. Većinom zahtijeva jezično izražavanje, zato je ona i od iznimne važnosti za razvoj govora. Postoje tri glavna tipa stvaralačke igre, ovisno o materijalima koje zahtijevaju određene vještine: olovke, penkale i boje, materijali za oblikovanje i izradu skulptura, glazba.

Olovke, penkale i boje

Većina male djece voli uzeti kist, uroniti ga u posudicu s bojom i nacrtati nešto na papir. Djeca tako uče koordinirati ruku i oko jer moraju znati “reći” kistu kuda da “ide” na papiru da postignu ono što žele.

Modeliranje i oblikovanje

Djeca, uz malo mašte i volje mogu napraviti razne modele od gline i reciklirane folije ili od plastičnih zatvarača za boce. Neki materijali pružaju prilično osjetilno zadovoljstvo, kao što su na primjer mokre ruke i glina.  U radu s raznim materijalima, upoznaju se s znanošću – kako se radi s ljepilom, kako dovesti u ravnotežu neke predmete ili promijeniti oblik materijala. Uče kako se slažu stvari u tri dimenzije te kako napraviti ukrasne i korisne predmete, a istodobno se zabavljaju.

Glazba

“Igra” glazbom od najranije dobi pruža temelj za visoka dostignuća u zrelijoj dobi. Djeca se igraju zvukovima od prvih dana života. Brbljanje je način na koji male bebe eksperimentiraju sa zvukovima – ponavljanje, isprobavanje i mijenjanje zvukova. Većina male djece nalazi zadovoljstvo i u udaranju i lupanju raznih predmeta da bi proizveli zvukove. Počnu učiti o tonovima i kvaliteti zvuka, o tome da različiti predmeti proizvode različite tonove, moraju ih naučiti slušati. Dok pokušavaju oponašati neki zvuk, djeca uče pojam slijeda i strukturu slijeda, udaljenost među intervalima, brojenje i povezivanje. Dobre vještine slušanja zahtijevaju koncentraciju i veći raspon pažnje. Djeca znaju “komponirati” i vlastitu glazbu i na taj način uče kako se izraziti te razvijaju kreativnost.

Maštovite ili dramske igre

Ovaj tip igre ima nekoliko aspekata: može biti fantazijska igra u kojoj se dijete pretvara da je netko drugi ili nešto drugo ili može koristiti simbole – predmete koji predstavljaju nešto drugo. Djeca uče kako se postaviti na mjesto nekog drugog i pritom, kroz glumu i igru simbolima razvijaju socijalne i emocionalne vještine. Dok se igraju i glume različite likove, djeca se također uče suradnji i zajedništvu.

Igre s pravilima

U ovu kategoriju spadaju formalne igre, kao što su igre s kartama, igre na ploči ili potapanje brodova, ali tu su uključeni i timski sportovi kao što su nogomet ili odbojka. Ove vrste igara zahtijevaju vrlo sofisticirane sposobnosti. Nije dovoljno da djeca savladaju vještinu koju igra zahtijeva, nego moraju poznavati svoje suigrače i uspostaviti dobre odnose s njima. Moraju znati čekati na svoj red u igri, predvidjeti reakcije druge djece, popustiti ili pomoći drugom igraču, nositi se s porazom i biti dobar pobjednik.

Izvor